|
Meso zaklane stoke, posebno živine, brzo podleže biološkoj
razgradnji zbog visokog nivoa vlage i hranljivih materija pogodnih
za razvoj mikroorganizama. Stoga se mora hladiti ili zamrzavati te
čuvati u propisnom pakovanju na odgovarajućoj temperaturi. Ovo je
uobičajena praksa u razvijenijim državama i oblastima koje osim
tehničkih pogodnosti imaju i doslednu sanitarnu službu. Svakako da
troškovi poboljšane tehnologije, higijene, hlađenja i pakovanja
opterećuju prodajnu cenu artikla, ali se samo takav može i sme
pojaviti na tržištu. Sa druge strane, tradicionalni metodi
konzervisanja mesa: sušenje na suncu/vetru, salamurenje,
dimljenje... često ne daju nutritivno i tržišno prihvatljive,
prepoznatljive, proizvode osim izuzetaka, što je pravilo za Balkan
zaljubljen u neumereno hvaljenje lokalnih mesnih prerađevina.
Stoga su naučnici za potrebe šire prakse razvili metode koje su
jeftinije, efikasnije i daju mogućnost da se proizvodi održe
kvalitetnim na sobnoj temperaturi u razdoblju od tri do šest
meseci. Donosimo sažet pregled metodologije koju mogu primeniti i
manje zanatske, mesarske radnje bez većih dodatnih ulaganja i
gubljenja stalnih potrošača - a za veću proizvodnju potrebna je
saradnja i nadzor tehnologa. Samo tako će od kvalitetnog mesa
našeg podneblja nastati i opstati dobri proizvodi odnosno robne
marke. (Da je saradnja tradicije i nauke moguća i potrebna, da
podiže kvalitet proizvodâ i tržišni ugled svedoči malo, porodično
preduzeće „Zlatiborac”
iz Mačkata kod Užica.) Na Internetu možete pronaći obilje
tehnoloških preporuka, recepata i ideja prilagođenih potrebama i
mogućnostima manjih prerađivača mesa, kakvih je u Svetu najveći
broj.
Redosled postupaka sa grlima i mesom
1)
Prvi korak je izbor zdrave, pravilno gajene mlade tovne živine za
klanje. (Uspešno se oplemenjava i manje vredno meso nosilja i
izlučenih grla roditeljskog jata!!!) Problem stresa transporta i
prenatrpavanja može se prevazići davanjem u hrani proverenih
biljnih dodataka antimikrobnog i antioksidantnog dejstva, kao što
su: bosiljak, list lovora, kurkuma, prah slatke crvene paprike...
koje treba davati desetak dana pre transporta i klanja grla (svo
bilje je zastupljeno sa najviše 1% u smeši kao pojedinačno
upotrebljeno a kao mešavina ne treba da pređe 2% smeše hrane zbog
izraženog mirisa i ukusa koji, eventualno, utiču na smanjenje
konzumiranja, stoga je dobro proveriti mešavine na manjem broju
grlâ). Za preporuku je dodati poslednjem obroku ili vodi za
napajanje vitamin C sa elektrolitima u standardnom obliku prema
specifikaciji proizvođača - ukoliko se ne koristi tokom tova
napajanje vodom sa dodatim preparatima na bazi jabukovog sirćeta i
lekovitog bilja, što treba šire upražnjavati u intenzivnom
živinarstvu.
2)
Higijena klanja grlâ i obrade mesa po HACCP standardima od
presudnog je značaja za smanjenje neželjene mikrobiološke
aktivnosti i produženje roka upotrebe sirovine i, kasnije, gotovih
proizvoda. Očišćeni trupovi prskaju se ili kratko potapaju u
rastvor hlor-dioksida (50-100 ppm). /Institut tehničkih nauka SANU
u saradnji sa Agronomskim fakultetom u Čačku razvio je
elektro-hemijski uređaj HIPOGEN za proizvodnju hipohlorita, koji
je jedno od najsigurnijih dezinfekcionih sredstava - koristi samo
vodu, kuhinjsku so i električnu energiju. Uređaj su ispitali i
stručnjaci Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu. Već je primenjen u
pogonima prehrambene industrije. Tehnički je bezbedan, ekološki
prihvatljiv, male je mase i niske potrošnje električne energije./
3)
Trup ili delovi potapaju se za 5-10 minuta u rastvor sledećeg
sastava: 1% sirćetne, 1% limunske kiseline, 1% kurkume ili
bosiljka i 5% kuhinjske soli. Ukoliko je meso tvrđe, za tri sata
se potapa u 3%-ni rastvor natrijum-tri-poli-fosfata (STPP) koji će
smanjiti mikrobiološku aktivnost u mesu a i omekšati ga do izvesne
mere jer se radi o izlučenim, starijim grlima. Organske kiseline i
njihove soli, na primer: limunska i askorbinska kiselina, natrijum
askorbat, deluju kao antioksidanti te sprečavaju užeglost masti.
Po isteku predviđenog vremena suvišan rastvor ocediti sa mesa da
ne bi bilo nakiselo-gorkasto. Ovi konzervansi su zdravstveno
bezbedni i smatraju se GRAS (generally recognised as safe).
4)
Po temeljnom i preciznom iskoštavanju, meso (komadi ili iseckano)
jedan sat se marinira u začinima, antioksidantima i konzervansima
prirodnog porekla. Kuhinjska so se dodaje u koncentraciji
od 1,5-2% a kod salamurenja odnosno proizvoda namenjenih sušenju
do 5%, u krajnjem slučaju. Pored uticaja na kulinarske,
organoleptičke osobine mesa, mnogi začini imaju antioksidantno,
konzervirajuće i antimikrobno svojstvo. Dodaju se mesu od 0,1-2,0
%. Ukoliko se dodaju: limunska kiselina 0,1-0,2 % (100-200
ppm); organske kiseline i njihove soli: 0,5-5,0 g/kg.
Začinsko (lekovito) bilje i tehnološka svojstva:
~
Piskavica (Trigonella foenum graecum L.) – antioksidant,
antimikrob;
~
lovorov list (Laurus nobilis) – antioksidant, antimikrob,
hipoglikemik, aromatik;
~
seme slačice /bela, crna i ruska/ (Sinapis alba L., Brassica
nigra Koch et Brassica juncea /L./ Czern.) – antioksidant,
hipoglikemik, konzervans;
~
seme i list korijandera (Coriandrum sativum L.) –
antioksidant, minimalizuje vodnu aktivnost mesa na ispod 0,91,
konzervans;
~
prah kurkume (Curcuma longa) – antimikrob, antioksidant,
konzervans, bojadiser;
~
beli luk (Allium sativum L.) – antimikrob, antivirus, daje
ukus i miris;;;
~
crni luk (Allium cepa L.), ruzmarin (Rosmarinus
officinalis L.), žalfija (Salvia officinalis), majčina
dušica (Thymus serpyllum L.), timijan (Thymus vulgaris
L.), vranilovka (Origanum vulgare L.), nana (Mentha
piperita L.), anis (Pimpinella anisum L.), kim (Carum
carvi L., Cuminum cuminum) – antioksidanti, antimikrobi, ukus
i miris;
~
list bosiljka (Ocimum basilicum L.) – antimikrob,
imunostimulator, antivirus, konzervans;
~
crni biber (Piper nigrum L.) – karminativ, antioksidant,
antimikrob;
~
crvena slatka i ljuta paprika (Capsicum genus) –
konzervans, bojadiser;
~
cimet (Cinnamonum verum, C. div.) i karanfilić (Eugenia
caryophyllata Thunb.) – antioksidanti, antimikrobi, ukus i
miris;
~
đumbir (Zingiber officinale Rosc.) – antioksidant,
antimikrob.
5)
Po mariniranju, meso se cedi i dalje obrađuje prženjem u ulju,
mikrotalasima, na roštilju, dimljenjem... ili ostavlja sirovo pa
se pakuje u vakumiranu ambalažu u uobičajenoj ili izmenjenoj
atmosferi MAP (modified atmosphere packaging). FAO i WHO su
odobrile i regulisale pravilnicima korišćenje radijacije (gama
zraci, X zraci, UV, katodni zraci) i stepen radijacije proizvoda
te je rok upotrebe produžen sa do 3 na do 6 meseci – ovo navodim
ukoliko proizvođač poseduje sredstva za kupovinu skupe opreme.
Izvori: baze naučnih podataka
HACCP i
FSIS
Slike: autor
|