|
Jedan od
najvažnijih poslova je priprema i tranžiranje svinje. Nakon što se svinja
zakolje treba je spolja šurenjem dobro očistiti. Nekada se to radilo slamom,
danas se koristi plin, ili šurenje toplom vodom, a zatim hladnom vodom dobro
oprati.
Kada je koža
čista i zlatno žuta (slama, plin) može se pristupiti kalanju. To se može
uraditi na dva načina: da se svinja položi na čist beton ili daske ili da se
okači na raspinjaču. Najbolje da to uradi lice sa praksom da ne bi došlo do
povrede unutrašnjih organa i zagađenja mesa.
Nakon što je
svinji izvađena utroba, testerom za kosti se raspolovi na polutke pa se
pristupi daljem tranžiranju. Najpre se izvade plećke, zatim zadnje šunke
tako što se zglob odvoji od krstače. Koristiti nož za panglovanje a ne
sataru zbog sitnih kostiju. Kod vađenja krmenadle koristi se satara tako što
se četiri santimetra od kičmene kosti paralelno sa kičmom preseku rebra,
zatim se preseče ispod slanine i izvade krmenadle. Ostaje nam slanina, koja
se oblikuje. Od leđnog dela u širini od 30-40 santimetara se pravi čista
slanina. Zatim deo gde ima više slojeva mesa i slanine, na kraju slanina
potrbušina. Taj deo je pogodan za pripremu hurke, džigernjače ili topiti u
mast. Ako je slanina dovoljno mesnata može se samleti u kobasicu. Sa plećke
i šunke se u kolenom zglobu odseku noge, sa rebara se skine grudna kost, sa
krmenadle vratni deo. Sa ovim bi tranžiranje bilo gotovo, sledi seckanje i
priprema za dalju obradu.
Da bismo
mogli isplanirati za dalju preradu, evo šta se dobija od prosečne svinje,
težine 125 kilograma žive vage.
Od 125
kilograma žive vage dobija se oko:
100 kilograma
polutke sa kožom, glavom i papcima.
3,5 kilograma
iznutrica
21,5
kilograma su creva, krv i ostali gubici prilikom čišćenja.
Od 100
kilograma polutke dobija se oko:
5 kilograma
glave,
2,5 kilograma
papaka i repa,
22 kilograma
( zadnje šunke ) meso sa kostima,
13 kilograma
( plećke ) meso sa kostima,
8 kilograma
krmenadle sa kostima,
3 kg vrata sa
kostima,
10 kilograma
mesnate slanine,
2,5 kilograma
gronika,
4 kilograma
slanine od potrbušine,
19 kilograma
slanine leđne,
4 kilograma
slanine sa rebrima,
3 kilograma
sitnog mesa,
5 kilograma
sala.
U završnoj
fazi tranžiranja vade se kosti i oblikuje i klasira meso.
Ako se
planira ostaviti kosti za supu treba voditi računa da se ne skine svo meso
sa kostiju. Krmenadla se može iseći sa kostima uz pomoć satare, može se
odvojiti od kostiju pa koristiti za šnicle ili salamuriti i sušiti. Kosti se
koriste za supu ili dimljenje a kasnije za pasulj i kupus. Kosti iz šunke i
plećke su dugačke i njih presecamo testerom za kosti.
Za paprikaš
se ostavljaju papci, glava, grudna kost. Dodaju se još i sitno meso, kožure,
mesnata slanina, srce, džigerica i bubrezi.
Za pečeno i
pohovano meso ostavljaju se pored vrata, krmenadle i kolenica zatim plećka i
but. Meso koje se nalazi na unutrašnjem delu krmenadle, tzv. mala pečenica
(biftek), može se takođe iseći i ispohovati, ili ostaviti u komadu i
zavijeno u maramicu ispeći, a može se i po dužini probušiti varjačom,
filovati mesom od kobasice i ispeći sa hurkom i kobasicom.
Prilikom
seckanja mesa treba voditi računa da se komadi ne slažu jedan preko drugog
jer toplo meso može lako da se upali. Već ohlađeno meso se lakše seče. U
zamrzivač se stavlja potpuno ohlađeno meso. Kod oblikovanja šunke, najpre
treba odstraniti karličnu kost, treba oblikovati tako da se dobije površina
mesa, a masni deo ne sme biti širi od mesnatog. Šunka treba da bude okrugla.
Kod plećke takođe treba voditi računa da se dobije okrugli oblik, i tu je
veoma važna glatka površina.
Krmenadla ili
svinjska pečenica i vrat se mogu odvojiti od kostiju i pripremiti za
salamuru ili za drugu upotrebu. Ovako pripremljena svinjska pečenica, vrlo
je cenjen specijalitet, a poznata je pod nazivom „užički pršut”. Ako se
krmenadla i vrat čuvaju u zamrzivaču, treba voditi računa da se pakuju u
takve porcije koliko je porodici dovoljno za jedan obrok.
Ako su rebra
namenjena za sušenje onda i njih treba oblikovati odnosno odseći parčiće
mesa i masnoće koje vise. Satarom se malo raseku kosti, ali tako da ostanu u
jednom komadu. Ukoliko se šunke, plećka, vrat i krmenadla ne ostave za
sušenje, treba meso odvojiti od kostiju. Krvave komade, žile i tetive treba
odstraniti, a meso od koga će se praviti kobasica ili salama, odmah treba
iseći na komade veličine kutije šibica. Meso treba razastreti i ohladiti.
Kod
pripremanja slanine najpre sa trbušnog dela treba odseći potrbušnicu tako da
bi se mogla upotrebiti za prerađevine, ali se može iseći i u kobasice,
salamu. Mesnata slanina se takođe oblikuje i tvrdim kanapom se odstranjuju
rebra, ali tako da na proizvodu ostaje pokosnica. Kod „koložvari” slanine
rebra se ostave na slanini. Od slanine sa leđa svinje se oblikuju komadi za
sušenje tako što se odstranjuje meso i mekana masnoća. Deo te slanine može
se istopiti. Gronik se prepolovi i odstranjuju se žlezde. Može se obariti i
pripremiti kao barena slanina sa belim lukom i alevom paprikom ili iseći na
kocke i staviti u krvavicu ili džigernjaču. Slanina - trbušnica, nakon što
se odstrani koža i mekana masnoća, iseče se i koristi za pravljenje
kobasice. Salo se takođe oblikuje (pravougaoni oblik) i ostavlja se u
zamrzivaču. Koristi se za pripremanje kolača sa salom. I sa ostatka slanine
se skida koža, jer će biti potreban za pripremanje švargle ili pihtije,
zajedno sa papcima. Sa slanine se skidaju mesnati delovi koji će se samleti
u kobasicu. Za topljenje masti slaninu treba iseći na jednake komade, jer
kod nejednakih komada manji bi izgoreli a veći ostali iznutra neistopljeni.
Postoje i rezne ploče sa dva otvora za rezanje slanine na mašini za meso,
gde se dobija maksimalna ujednačenost a ubrzava se posao sa čvarcima.
|